Jedina kći milijunaša Rodriga Alarcóna imala je samo tri mjeseca kada su liječnici dijagnosticirali rijetku i agresivnu bolest, za koju nisu postojali poznati tretmani.
Rodrigo je, naviknut da rješava sve novcem, pozvao najbolje stručnjake u Europi, ali svi su rekli isto — više se ništa ne može učiniti.
Dok je mala Camila teško disala, njen otac je sjedio pored kolijevke, slomljen, pokušavajući zadržati suze.
Njegova mlada sluškinja Claudia tiho ga je upitala:
— Gospodine, želite li da vam skuham čaj?
— Čaj neće spasiti moju kćer, — odgovorio je Rodrigo.
Claudia je te noći ostala budna, nježno njihajući Camilu i pjevušeći uspavanku koju joj je majka nekoć pjevala. Prisjetila se starog, nepoznatog liječnika iz planina koji je spasio njenog brata i odlučila predložiti Rodrigu da ga potraži.
Iako je Rodrigo u početku bio sumnjičav, na kraju je pristao. Putovali su u malo planinsko selo, gdje ih je dočekao starac, koji je odmah rekao:
— Ovdje novac ništa ne znači. Važno je samo jeste li spremni učiniti ono što nikad niste učinili.
Od tog trenutka počelo je pravo iscjeljenje — ne samo tijela, nego i srca. Rodrigo je učio vjerovati, moliti i zahvaljivati, a ne samo koristiti novac za rješenja.
Mjesec dana kasnije, Camila je otvorila oči, disala mirno i nasmijala se. Rodrigo je zaplakao, kleknuo i zahvalio, shvativši da pravo bogatstvo nije u novcu, već u ljubavi, vjeri i životu koji se daje i prima.
Kad su se vratili kući, sve se promijenilo. Rodrigo više nije brojao dionice ni automobile, već osmijehe. Camila je odrasla zdrava, a u vrtu njihove kuće i danas raste lavanda — posvećena danu kada je jedan otac naučio što znači pravo bogatstvo.
